Škola šaha Skakač ubire plodove svog rada

Bihać domaćin Kadetskog i omladinskog prvenstva BiH, prenos partija uživo
15/06/2021
Bojan Maksimović među nagrađenima u Velikom Gradištu
27/06/2021

Oslanjanje na vlastiti pogon još jednom se pokazalo kao dobitnička kombinacija.

U vrijeme kada klubovi angažuju, za male pare, čak i djecu iz drugih gradova i država u želji da na brzinu ostvare “dobar” rezultat, kojim će se “na sva usta” hvaliti u pokušaju da od lokalne administracije uzmu nezasluženi novac, Škola šaha “Skakač” se drži osnovnog postulata, neumorno ulažući u razvoj svog kadra.

Takva “politika” donijela nam 6 zlatnih medalja sa Prve lige RS za omladince, što nam je uz dodatna 3 srebra obezbijedila epitet najuspješnijeg kluba, ne samo u RS već i u BiH. Taj rezultat nije nedostižan, ali će teško biti u dogledno vrijeme nadmašen jer je postignut u standardnom šahu, od koga će, kako nam se čini, Šahovski savez RS lagano odustati. A titulu u ubrzanom šahu porediti sa titulom osvojenom uz standardni tempo jeste kao da poredite mali fudbal sa fudbalom.

Šta, međutim, reći za ono što su polaznici Škole šaha “Skakač” uradili na nedavno održanoj Drugoj ligi Srpske za seniore? Kao najmlađa ekipa osvojili smo 4. mjesto u konkurenciji 14 klubova!

Mladi šahisti su sazreli, odbolovali šahovske dječije bolesti i pokazali kako se igra za klub u kojem su gotovo sve naučili. Grizli su, dali možda i više od trenutnih mogućnosti, ali su, što je najvažnije, odisali slogom, međusobno se savjetovali i hrabrili. Pri tome, dodatna prepreka je bila što se nije igralo na 4 table, kao u omladinskoj ligi, već na 6, pa je neophodan širi izbor kvalitetnih igrača.

Zaista, zar ne bi bilo logičnije da klubovi ulažu znanje i novac u djecu iz vlastitog grada? Primjer “Skakača” pokazuje da nije nužno potrebno mnogo vremena da se dođe do opipljivijih rezultata. Međutim, očigledno je lakše u BiH doći do nešto malo novca i uludo ga potrošiti nego do trenera koji bi na kvalitetan način preneo djeci tajne drevne igre i usadio u njima na duže staze ljubav prema šahu. Shodno tome, djeca bi, sa razvijenim osjećajem pripadnosti, klubu i svom gradu vratila desetostruko – rezultatima i popularizacijom šaha među vršnjacima.

Sve dok takvu filozofiju ne prihvate i drugi klubovi koji rade s mladima, Škola šaha “Skakač” će ostati usamljena na svom putu, a poznato je da jedna lasta ne čini proljeće, čak ni u Srpskoj.