Poruka mladim šahistima u BiH: Razmislite o prelasku na drugu rejting listu

Na početku svojevrsnog polulokdauna u Srpskoj zanimljivo je uporediti koliko turnira je održano kod nas i u zemljama okruženja.

Ukoliko kao relevantan podatak uzmemo izvještaje sa sajta chessresults.com, primjetno je da je u BiH 50 turnira održano tokom 100 dana. Gledajući sa strane, moglo bi se reći da je to podatak vrijedan pažnje.

Međutim, uporedimo to sa Srbijom i Hrvatskom.

Tako je u Srbiji 50 turnira organizovano (ili najavljeno) za samo 9 dana, a u Hrvatskoj za 36 dana.

Razlika u korist komšija još je drastičnija kada bismo uporedili turnire namijenjene šahistima mlađim od 18 godina.

Uslovi su, zbog korona virusa, uglavnom u sve tri države isti, pa se enormna razlika može objasniti (ne)razvijenijom organizacionom strukturom, (ne)aktivnijim klupskim životom, društvenom nebrigom, češćim korištenjem programa Swiss-Manager…

Ukoliko nastavimo ovim puževim tempom, realna je opasnost da dodatno umrtvimo šahovsku scenu. Naime, dok mladi šahisti u Srbiji i Hrvatskoj osvajaju najviše međunarodne titule, njihovi vršnjaci u BiH, koji nisu ništa slabiji, zaustavljeni su već 15 mjeseci u napredovanju.

Moj savjet njima bio bi da, kada su već došli do prelomne tačke za daljnji razvoj, dobro razmisle vrijedi li im da ostaju na rejting listi BiH. Svaki izgubljeni mjesec u njihovom uzrastu je ekvivalentan godini kod seniora.

Prelaskom na rejting listu Srbije ili Hrvatske, zašto ne i neke druge, zapadnoevropske zemlje, imaće bar mogućnost odigravanja većeg broja turnira, a i tamošnji klubovi bi ih dočekali raširenih ruku. U najboljem slučaju, kod nas, to su sigurno i sami uočili, neće dobiti ništa više od tapšanja po ramenu. A od toga se ne živi.