Hibridni turniri – za i protiv

Drevna igra, koja vuče korijene iz 6. vijeka, u čemu joj mogu parirati samo antički sportovi poput rvanja i atletike, dobija novi zamah.

Stalno se ova igra mijenjala, prilagođavala vremenu, iz azijske čaturange odnosno šatrandža, preko evropske renesanse, do svjetske kovid krize.

Kada se činilo da će se ugasiti pronalaženi su novi načini da joj se udahne život. Uglavnom se to postizalo mijenjanjem pravila kretanja figura, a od druge polovine 19. vijeka šah je postajao manje ili više popularan zahvaljujući novim idejama i harizmatičnim šampionima.

Svjetska šahovska federacija (FIDE) je, pogotovo u posljednjih 50 godina, lutala, grogirana udarcima koji su joj nanijeli prvo Robert Fišer, a potom i Gari Kasparov. Bavila se minornim stvarima, kao što su pitanja promocije pješaka, u pokušaju da u “sitna crijevca” razloži pravila igre. Ipak, jedna od važnijih stvari kojima se može podičiti je uvođenje digitalnog sata u primjenu, koju je 1998. patentirao upravo Fišer. Sada postoji bezbroj varijacija vremenskih kontrola, ali je sve nekako napola urađeno jer FIDE nije prihvatila Fišerovu zamisao da se na svaki povučeni potez u standardnom šahu dodaje 60 sekundi.

Nekako stidljivo FIDE koketira s još jednom fantastičnom Fišerovom idejom, da početni položaj figura ne bude kao do sada, već da se određuje neposredno uoči početka partije. Ideja možda najvećeg šampiona kojeg smo ikada imali je bila da se na taj način izbjegnu teoretske pripreme iz oblasti otvaranja, a igrač, pred kojim bi se našla jedna od 960 mogućih početnih pozicija, pokaže koliko zaista razumije šahovske principe. To bi bilo kao da sa korištenja dosadašnjih 10-ak postotaka kapaciteta mozga (što je možda mit) čovjek skoči na 50 odsto kapaciteta. Preostali kapacitet bi bio “aktiviran” kada se zaigra šah u više nivoa, kao što je futuristički zamišljeno u “Zvjezdanim stazama”.

Ono što nije smjela ili, uvrijeđena zbog Fišerove genijalnosti i nepotčinjavanja “autoritetima”, željela FIDE je uradila ovih dana.

Odobrenjem hibridnih takmičenja načinila je takav korak da i vrhunski i “obični” šahisti nisu načisto da li da ga hvale ili kude.

Zamisao je da se službena internet takmičenja izjednače s klasičnim, te da se i rejting računa za važeću, tradicionalnu listu za standardni, ubrzani i brzopotezni šah!

Partije bi se igrale putem interneta, ali šahisti ne bi mogli da sjede u svojoj kući. Morali bi da obezbijede javni prostor – klub, hotel, salu, ali i sudiju koji bi ga nadzirao.

Ne samo da će se na ovaj način enormno smanjiti troškovi, jer se više neće morati putovati nigdje, već će zainteresovani moći da časkom skoknu do SAD, Australije ili Južne Amerike i zaigraju na turnirima koje su do sada mogli da prate jedino u medijima.

Osvajanje rejtinga i međunarodnih titula postaje na taj način ostvarljivo i onima sa plićim džepom, što kraljevsku igru, kako su je nazivali još u Srednjem vijeku, potpuno demokratizuje.

Ipak, ovdje se, na prvi pogled, javlja pet ograničavajućih faktora. Prva četiri je lakše riješiti – pitanje plaćanja prostora, sudije i upisnine za turnir, te konekcija na internet.

Prostor bi mogao biti besplatan ako koristite klupske prostorije ili poznajete vlasnika hotela, kojem zjapi prazna sala za sastanke ili seminare.

Organizatori, ukoliko žele veliki broj učesnika, neće pretjerivati sa visinom upisnine, što će uzročno-posljedično uticati na nagradni fond.

Sudiju je lakše isplatiti ako se za turnir iz istog mjesta prijavi više igrača. Kada to nije slučaj, u ugovor se može staviti mogućnost isplate na rate. Dodatni problem je da li u bližem okruženju postoji arbitar s traženim kvalifikacijama.

Internet konekcija u “normalnim” društvima ne bi trebao biti problem, ali ako u prostoru u kojem igrate takvu mogućnost nemaju, dovoljno je da uzmete paket s neograničenim internetom.

Problem, međutim, može nastati s varanjem. Postoje, naravno, odlični programi (a svakim danom biće sve bolji) koji vas hladnom računarskom logikom mogu “pročitati”. Da li, s druge strane, kompjuter može sjajnu višepoteznu kombinaciju ocijeniti kao izvor nadahnuća ili će (pr)ocijeniti da ste se služili nedozvoljenim sredstvima, nazovimo ga kompjuterskim dopingom?

Poznato je, takođe, da postoje sudije sklone varanju, izmišljanju turnira, okretanju glave u kritičnim trenucima… Potkupljive, nemoralne sudije su do sada uglavnom prolazile bez kazne; tačnije, mnogo bolje su prolazili od igrača koji su uhvaćeni da varaju.

Nedoumice bi mogle biti riješene kada bi doživotno bili diskvalifikovani svi akteri koji na hibridnim takmičenjima budu označeni kao varalice. U suprotnom, ova sjajna ideja će biti pokopana brže nego što je nastala.

Šah definitivno nastavlja svojim putem, putem kojim se možda konačno udaljava od želje da se priključi Olimpijskim igrama. Drevna igra definitivno dobija novi podsticaj za razvoj i omasovljenje. Pitanje je samo hoćemo li to znati iskoristiti.

Branko Tomić, FIDE instruktor