Prednosti i mane igranja na Internetu

Neumorni Aleksa i Filip Aleksandar
27/12/2020
I bez prostorija “Skakač” korak ispred ostalih
01/01/2021

Šah je opstao više od 1.500 godina, tokom kojih nije gubio na ljepoti i snazi, pa ni pošast kao što je korona neće uspjeti da mu savije kičmu.

Igrao se šah i u ratnim vremenima, na dvorovima, u kafanama, pod vedrim nebom. Umjesto da se povinuje godinama, drevna igra pronalazi nove načine da se širi zemaljskom kuglom.

Kada je korona uzela stvari u svoje ruke i kada smo morali da se povučemo u ilegalu kao spas su se pojavile društvene mreže. Istina, igrao se šah onlajn i ranije, ali su sada i oni najzagriženiji odbacili predrasude. Tome su svakako kumovali razvoj softvera, koji sve uspješnije “otkrivaju” prevarante, i poboljšanje mrežnih veza.

Koliko ste, naime, prije samo desetak godina izgubili partija samo zato što je “pukla” veza u dobijenoj poziciji?! Sada je sve to prošlost, ali nova “normalnost” postavlja druga pitanja.

Prednost je svakako smanjenje troškova i ušteda u vremenu. Ranije bi klubovi “izgubili” najmanje dan u putu, utrošili ono malo novca što imaju na prevoz i hranu, a sigurno je da bi i organizatori imali problema da, pogotovo u vrijeme korone, nađu dovoljno veliku salu za sve zainteresovane.

Pored toga, na onlajn turnire mogu da se prijave igrači iz cijelog svijeta, pa masovnost i odziv uveliko zavise, između ostalog, od aktivnosti na društvenim mrežama, sajtovima…

Ipak, takva vrsta nadmetanja ima i svojih nedostataka.

Osnovni je taj što igrač nema mogućnost da “čita” protivnikov govor tijela. Psihološko nadmudrivanje pamtimo iz duela Botvinik – Talj (priča s bocom termosa) ili Talj – Fišer, kada je Talj “upecao” možda najboljeg šahistu svih vremena na vlastitu zamku (priča o unaprijed zapisanom potezu).

Koliko god se onima koji ne spoznaju finese šahovske igre čini čudnim, psihologija igra veliku ulogu tokom partije. Dešavalo se i članovima Škole šaha “Skakač” da u dobijenim pozicijama “padaju” na prozirne trikove, ali je sve to sastavni dio sazrijevanja.

Drugi nedostatak je što mladi takmičari ne mogu da uvježbavaju sposobnost zanemarivanja zvukova koji dolaze sa strane. Podsjetio bih na ovom mjestu na patrijarha sovjetskog šaha, kako su zvali Mihaila Botvinika, koji je tokom jednog pripremnog meča držao uključena tri radija, sa tri različite stanice!

Dok igramo šah na internetu imamo savršene uslove, potpuni mir i odlično osvjetljenje u vlastitoj (radnoj) sobi, kakvi gotovo nikad ne vladaju na “živim” turnirima.

Igranjem na onlajn takmičenjima mladi šahisti su zakinuti za ove vidove usavršavanja. Međutim, to je sigurno manje zlo od rizikovanja zdravlja odlaskom na turnire na kojima se često, u vrijeme vladavine korone, samo ovlaš primjenjuju preventivne mjere.

Kao treneru, ne sviđa mi se što je 99 odsto turnira na netu u brzopoteznom ili ubrzanom šahu. Kao što mi se ne sviđa ni što se u BiH službena takmičenja igraju uz sve kraću vremensku kontrolu. Sve to ubija kvalitet i smanjuje broj ozbiljnih klubova, ali s druge strane omogućava igraču da koliko-toliko ostane u formi.

Razvoj informacionih tehnologija postaje sve brži, pa je samo pitanje vremena kada će i standardni onlajn šah, pogotovo na “nižim” takmičarskim nivoima, steći pristalice. Ukoliko uspijemo da izbjegnemo nedostatke nastave na daljinu, s kojom smo se ove godine prvi put pozabavili, obrazovna i vaspitna uloga šaha u razvoju djeteta mogla bi dostići benefite rada u “četiri oka”.

Branko Tomić, FIDE instruktor