Ništa nije nemoguće kad djeca razmišljaju sopstvenom glavom

Prvenstvo Škole šaha “Skakač” počinje 14. marta
28/02/2021
Iz štampe izašla druga knjiga o Školi šaha “Skakač”
05/03/2021

Tajnu uspjeha Škole šaha “Skakač” sigurno neću odnijeti sa sobom u grob, ali ni otkrivati je širokim narodnim masama prije nego što objavim i treću knjigu o radu kluba, koja će obuhvatiti period od 2017. do 2021. godine.

Dijelovi sastojaka tog recepta mogu se naći na do sada objavljenih 1.200 stranica, ali sama priprema, baš kao i u kulinarstvu, pokazuje da li varjaču u ruci drži priučeni ili školovani kuvar.

Ono što je od početka poznato jeste da djecu učimo da logički razmišljaju, da pamte slike i motive, a ne da uče napamet varijante. Te formule se držimo “kao pijan plota” i ne odustajemo od nje, po cijenu manjeg broja medalja na takmičenjima, bar u početnih godinu-dvije, dok kod naših štićenika ne postavimo dobre temelje razumijevanja osnova šaha. Rezultat toga su neke zapanjujuće ideje.

U ovom tekstu baziraću se na dva primjera kada su me djeca, polaznici Škole šaha “Skakač”, natjerala na razmišljanje svojim dosjetkama, vezanim za pravila igre, koja se ne mijenjaju već oko 400 godina!

Pravilo “an pasan”, uzimanja pješakom pješaka u prolazu, veoma brzo se savlada, mada u početku bude lutanja oko izraza napadnuto (prazno) polje i napadnuta tačka (polje na kojem se nalazi pješak).

Jednom, dok sam objašnjavao to pravilo, bio sam zatečen genijalnim pitanjem klinca koji tada nije imao više od 8 godina.

– A zašto to pravilo ne bi važilo i za figure – rekao je on, misleći na uzimanje pješaka u prolazu.

Zaista, koliko bi bila obogaćena drevna igra kada bi se, recimo, na tabli pojavila sljedeća pozicija?!

Da su na potezu, bijeli bi lako remizirao (1. Td6), a crni još lakše dobio (1. … d5). Međutim, šta bi se desilo kada bi i top imao mogućnost da pojede pješaka “u prolazu”? Na prvi potez crnoga 1. … d5 odgovorio bi sa 2. Td6:, sa uklanjanjem pješaka koji se “drznuo” da preskoči napadnuto polje.

Drugi primjer je vezan za rokadu i on bi donio nove mogućnosti u odbrani.

Objašnjavajući šta se dešava kad je kralj u šahu, da postoje tri mogućnosti uklanjanja ove prijetnje, jedan od početnika je predložio i četvrtu mogućnost – rokadu! Bilo mi je žao što sam morao da mu (autoritativno) kažem da su takva pravila i da ih kao takva mora usvojiti.

Ali, čekajte! Zar pravila ne postoje da bi se mijenjala i poboljšavala? Na šta bi ova misaona igra ličila da nije bilo renesanse, kada je poprimila današnji oblik?

Šah, čije su mogućnosti neograničene, zapravo je pomalo sputan time što ne dozvoljava rokadu kada je kralj u šahu ili kada prelazi preko napadnutog polja, dok je topu ova druga mogućnost dozvoljena (prilikom velike rokade).

Uzmimo u obzir sljedeću poziciju.

Crni bi lako dobio partiju nakon: 1. … Ta1+ 2. Td1 Td1:+ 3. Kd1: Tb1+. Kada bi se pravilo promijenilo, bijeli bi izvukao remi poslije 2. 0-0+.

Neko će procijeniti da bi sve navedeno zapravo osiromašilo ili usporilo šahovsku igru, pogotovo u završnicama (koje su ionako “dosadne), predočavajući niz primjera, ali ovdje nisu bitne same ideje, (ne)provodive u praksi, već što su došle nepatvorene, od strane djece koja umiju da razmišljaju sopstvenom glavom.

To nam je, u Školi šaha “Skakač”, draže od svih uspjeha koje smo postigli kao klub.